Obaveza onoga ko vidi Kabu je usmjeriti se prema njenom središtu; jer je on sigurno sposoban to učiniti, a obaveza onoga ko ne vidi Kabu, bilo da je daleko ili blizu, je usmjeriti se prema pravcu Kabe; jer je poslušnost u skladu s mogućnostima, i ovo je ispravno. Pravac Kabe je onaj prema kojem se čovjek okreće da bi bio okrenut prema Kabi ili njenom zraku; to se ostvaruje - a ostvarenje je da ako zamislimo liniju iz pravca njegovog lica do pravog ugla prema horizontu, ona bi prolazila kroz Kabu ili njen zrak - ili približno - približno je kada se malo skrene od Kabe ili njenog zraka, ali ne toliko da se potpuno izgubi okrenutost, tako da ostane nešto od površine lica okrenuto prema njoj ili njenom zraku. Pogledaj: Maraki al-Falah str. 212-213.