Izgovori koji opravdavaju prekid posta u Ramazanu i određena obaveza su devet: to su bolest, putovanje, prisila, glad, žeđ, starost, trudnoća, dojenje i borba na Allahovom putu. Oni su podijeljeni u dva dijela: prvi: dozvoljeni, kao u slučaju straha od pogoršanja štete. Drugi: potpuno opravdavajući, kao u slučaju straha od propasti. Strah koji se uzima u obzir za opravdanje prekida posta je onaj koji se temelji na pretpostavci ili iskustvu, čak i ako dolazi od nekoga ko nije bolestan u slučaju zajedničke bolesti, ili na osnovu informacija od vještog muslimanskog ljekara koji je nepoznatog stanja i kod kojeg nije očigledno ni griješenje ni pravednost. Pogledaj: Al-Badai 2: 97, Al-Fath Al-Qadir 2: 253, i Rad Al-Muhtar 2: 421.