Muftija i sudija naređuju javnosti da čekaju bez namjere posta na početku dana sumnje, a zatim da prekinu post nakon podneva ako se stanje ne razjasni. Ako onaj koji čeka pojede bez namjere na dan sumnje zaboravljajući na svoju namjeru i čekanje, a ispostavi se da je taj dan ramazanski, i zatim donese namjeru, njegov post će biti ispravan, i biće kao da je pojeo nakon namjere. On će postiti u tom danu kao preporučeno u tajnosti, svaki od muftije, sudije i onih koji su od posebnih ljudi koji znaju kako postiti na dan sumnje: da budu sposobni da kontrolišu sebe da ne sumnjaju u namjeru, inače će biti od običnih ljudi. Razlikuje se između običnih i posebnih; jer obični razlikuju između namjere čvrstine i namjere sumnje. Poglej: Tabiin al-Haqaiq 1: 318, i Al-Hadiyya al-Alaiyya str. 156-157.