Kažem, uz Božiju pomoć: Umro je Poslanik Allahov, neka je mir na njega, a Kur'an je bio sačuvan u srcima, zabilježen na komadima papira i slično, osim što nije bio sabran u jedan Mushaf, već je bio raspršen. A sunnet je zabilježen u maloj mjeri, kao što je napisao Abdullah ibn Amr, koji je rekao: "Pisao sam sve što čujem od Poslanika Allaha, želeći to zapamtiti, ali me Kurejšije spriječile, rekli su: 'Ti pišeš sve što čuješ od Poslanika Allaha, a Poslanik Allahov je čovjek, govori u ljutnji i zadovoljstvu', pa sam prestao pisati. O tome sam obavijestio Poslanika Allaha, a on je rekao: 'Piši, jer, zaklinjem se onim što je u mojoj ruci, ništa što je izašlo od mene nije osim istina.'" Musned Ahmed 2: 162. Razlog zašto sunnet nije bio potpuno zabilježen u njegovom vremenu je njegovo zabrana toga, jer je rekao: (Ne pišite od mene, a ko zapiše od mene osim Kur'ana, neka to izbriše, a pričajte o meni i nema smetnje, a ko laže o meni namjerno, neka zauzme svoje mjesto u vatri.) Sahih Muslim 4: 2298, a ova zabrana o zabilježavanju cijelog sunneta se vraća na razloge, među kojima su: 1. Strah od miješanja sunneta s Kur'anom; jer je on naređivao pisanje Kur'ana, pa da je bio posvećen pisanju sunneta kao i Kur'ana, došlo bi do sumnje među ashabima, neka je Allah zadovoljan s njima, u nekim situacijama da li je to iz Kur'ana ili sunneta. 2. Nije bilo potrebe za zabilježavanjem; jer su ashabi bili s njim u svakom trenutku i bili su veoma pažljivi u praćenju njegovih pokreta i gesti, pa su svi njegovi postupci bili sačuvani u njihovim umovima zbog njihove velike ljubavi prema njemu. 3. Da je zabilježavanje u njegovom vremenu bilo teško i skupo; jer nije razborito da su mogli zapisivati svaku radnju, riječ, gestu ili šapnjenje koje je od njega izlazilo; jer bi to zahtijevalo da ga prate pojedinci koji nose bilješke u svim njegovim trenucima, čak i dok spava, a to je u suprotnosti s prirodom poziva i ponašanja koje je imao Poslanik Allahov, a Allah najbolje zna.