Namjera trgovine se smatra ako postoji u trenutku nastanka uzroka vlasništva, dok ako je namjera trgovine nastala nakon nastanka uzroka vlasništva, ne treba plaćati zekat s namjerom trgovine osim ako to ne proda; od Semure ibn Džundeba r.a., od Poslanika s.a.v.s.: «Naredio nam je da dajemo sadaku za ono što se priprema za prodaju» u Sunen Ebu Davuda 2: 95, i šuti o tome, u Mu'đemu velikom 7: 253, i Sunen Bejheki velikom 4: 146. Od Ibn Omara r.a., rekao je: «Nema zekata na imovinu osim ako je za trgovinu» u Sunen Bejheki velikom 4: 147, i ispravio je, u Musannefu Ibn Ebi Šejbe 2: 406, a Allah zna najbolje.